|
|
 ZAVJET HRVATSKOG SABORA
Ludbreško je Svetište, kako smo već pripovijedili, utemeljio sam Sveti Otac, no sama kapela Svetišta zavjetna je obveza Hrvatskog sabora. Godine 1739. Hrvatski se sabor zavjetovao da će izgraditi kapelu u Ludbregu, mjestu u kojem se čuva «najveće blago hrvatskog kraljevstva», ustavi li Svevišnji pomor pučanstva u Moslavini i tadašnjoj Slavoniji, koji je izazvala kuga. Iz raznoraznih, zacijelo objektivnih razloga zavjet nije ispunjen, a vremenom je pao i u zaborav. Prošlo je punih dvjesta godina do trenutka kad se, na inicijativu prečasnoga g. Jurja Lahnera, uz usrdno zalaganje tadašnjeg hrvatskog metropolita i nadbiskupa zagrebačkog dra. Alojzija Stepinca, pokušalo izvršiti dvjesta godina star zavjet. Tada su se i opet ispriječile objektivne okolnosti, ponajprije II. svjetski rat, a potom komunistička vladavina, koje su izgradnju Zavjetne kapele pomakle za daljnjih pola stoljeća. Želeći čitatelju pružiti potpunu obavijest o nastanku Zavjetne kapele, koja je godine 1994. konačno dovršena, nakon više od 255 godina po donošenju odluke o njenoj izgradnji, poslužit će se u ovomu poglavlju ispravama prečasnog g. Jurja Lahnera, dra. Josipa Andrića i dra. Alojzija Stepinca.
Ovdje ćemo objasniti što je Hrvatskom saboru dalo povoda za veliki narodni zavjet Bogu, pri čemu ćemo se poslužiti istraživanjima prečasnoga g. Jurja Lahnera, objavljenima u časopisu «Sveta zemlja» br. 1-2 od 28. srpnja 1940.
U 18. je stoljeću tek jedan dio današnje Hrvatske bio pod banovom jurisdikcijom. Drugi je dio Hrvatske, kao i cijela današnja Slavonija, bio pod vojnom jurisdikcijom, pa su to bila, tako reći, dva sasvim odijeljena područja. Moslavačko je područje ležalo na istočnoj granici banske jurisdikcije. Godine 1739. harala je Moslavinom u vlastelinstvu grofova Erdödyja, koje je bilo pod banovom jurisdikcijom, strašna kuga. O tomu piše Juraj Lahner ovo: |
| |
| POZIV HRVATSKOG METROPOLITA SVEKOLIKOJ DOMOLJUBNOJ JAVNOSTI |
Od Petrova g. 1940. do Petrova g. 1941. slavila se, po odluci Svetog Oca Pija XII., povodom 1300. godišnjice kršćanstva u Hrvata, Hrvatska Sveta Godina. Tim povodom, a nakon što su već priprave za izgradnju zavjetne kapele uvelike poodmakle, početkom Hrvatske Svete Godine, u proljeće 1940. g., hrvatski metropolit i nadbiskup zagrebački dr. Alojzije Stepinac objavio je poziv hrvatskom narodu da se još tijekom Svete Godine izvrši zavjet Hrvatskog sabora, a potom i okružnicu «koja treba da se pročita u svim crkvama i objavi po cijelom hrvatskom narodu».
Iz poziva zaključujemo, da je dr. Stepinac svesrdno podržavao izgradnju po projektu arhitekta Bauera koji je predstavljao repliku jeruzalemske kapele. Poziv je, dakako, upućen svekolikoj hrvatskoj javnosti sa željom da se što prije prikupe sredstva za izgradnju kapele, kao što je apelirao i dr. Josip Andrić u svojoj zabilješci. Znamo, naime, da bez svesrdne i nesebične pomoći vjernika sama Crkva nema sredstava za takve građevinske pothvate.
Ovdje navodim poziv samo onom dijelu koji se odnosi na izvršenje zavjeta Hrvatskog sabora, a okružnicom prenosim cijelu kako je objavljena 1939.g. u časopisu «Sveta Zemlja». U pozivu, između ostaloga, stoji i sljedeće: |
| «Po tom zavjetu, koji je Hrvatski sabor učinio u prosincu g. 1739., treba hrvatski narod svojim prinosima da podigne zavietnu kapelicu u Čast Presvete Krvi Isusove u Ludbregu. Svet je to i velik hrvatski zavjet. Ako smo pravi katolički narod, onda cemo ga i izvršiti, i to jos tijekom ove svete Hrvatske godine. Krv je Isusova prolivena na Golgoti u Jeruzalemu za spas sviju ljudi, sviju naroda, pa i za spas Hrvata. A kad je ta sveta Krv bila prolivena, tada je Presveto Tijelo Isusovo položeno pod Gologotom u grob. Nad tim Isusovim grobom u Jeruzalemu je jedan Hrvat, franjevac Bonifacije Drkolić, godine 1555. sagradio novu kapelicu. Tako je, eto, hrvatski narod, po tom svom sinu, graditelju kapelice Isusova groba, vezan s tim najsvetijim mjestom svega svijeta. I zato ce u Ludbregu zavjetna kapelica Hrvatskog sabora biti sagrađena isto onakva, kakvu je onaj hrvatski franjevac sagradio nad Isusovim grobom u Jeruzalemu. I to će postati jedno od najmilijih svetišta hrvatskoga naroda, jer na grob Isusov zeli svatko poći, pa tko ne moze ići u Jeruzalem, poći će u Ludbreg i pohoditi istu kapelicu kakvu je nad grobom Isusovim sagradio jedan veliki Hrvat. I kao sto je u Jeruzalemu u grobu Isusovu bilo sahranjeno Tijelo Isusovo, tako će se u Ludbregu u kapelici Groba Isusova čuvati svetinja Presvete Krvi Isusove, tog najvećeg blaga hrvatskog naroda, kako je to prije dvjesta godina proglasio Hrvatski sabor. Pa, zar neće baš gradnja te ludbreške kapelice biti najdivnije djelo hrvatskog naroda u ovoj Svetoj Hrvatskoj Godini? I zar se moze naći ijedan Hrvat, koji ne bi barem novčić darovao za to ludbreško svetište? Tim ispunjujemo jedan veliki dug Bogu, a ujedno dokazujemo svoju ljubav prema Hrvatskom saboru kao najvišoj ustanovi hrvatskog naroda i hrvatske slobode.» |
|
| |
IZVRŠIMO U HRVATSKOJ SVETOJ GODINI DAVNI ZAVJET HRVATSKOG SABORA!
OKRUŽNICA KOJA TREBA DA SE PROČITA U SVIM CRKVAMA I OBJAVI PO CIJELOM HRVATSKOM NARODU. |
Kroz stoljeća su sudbinom hrvatskog naroda odlučivali hrvatski sabori. U djelovanju hrvatskih sabora dolazila je uvijek do izražaja duša hrvatskog naroda, koja je duboko katolička. Zato su sve odluke hrvatskih sabora uvijek bile u skladu s katoličkim životom, mišljenjem i osjećanjem hrvatskog naroda, a to je u posebnim nekim historijskim zgodama dolazilo i do osobitog izražaja u zaključcima hrvatskih sabora.
Među tim zaključcima ima i jedan, koji ima značaj zavjeta što ga je Hrvatski sabor u ime hrvatskog naroda učinio Bogu. U godini 1739. harala je naime kuga u nekim krajevima Hrvatske. U prosincu te godine sastao se Hrvatski sabor u tadašnjem saborskom gradu Varaždinu i zaključio da će, ako Bog odvrati kugu od hrvatskog naroda, u zahvalu za to biti podignuta kapelica u čast Presvete Krvi Isusove u Ludbregu, gdje se od davnine posebnim načinom štuje Presveta Krv Spasiteljeva. To je štovanje Presvete Krvi Isusove u Ludbregu, kamo u to ime hrli mnogo hrvatskog naroda, Hrvatski sabor nazvao "najvećim blagom Hrvatskog Kraljevstva" Bog je uslišao molitve hrvatskog naroda i zavjetnu želju Hrvatskog sabora: kuga je prestala. AIi obećanje sto ga je Hrvatski sabor tada Bogu za uzvrat dao, ostalo je neizvršeno.
To je obećanje isprva odgađano, kako to često biva u ljudskom životu, i na kraju je na nj posve zaboravljeno.
I do dana današnjega - evo već preko 200 godina - taj zavjet Hrvatskoga sabora nije izvršen.
Naoko se mnogima možda čini taj zavjet neznatnim. Kuge danas u Europi više nema, pa zato sebi ne znamo zamisliti kolika je ona nekad bila nesreća, harajući nemilice kamo je stigla. A i gradnja samo jedne kapelice nije velika stvar, pa ako to nije izvršeno, možda će netko misliti da to nije ne znam koliki propust.
Ali, krivo bi mislio tko bi tako sudio. Tu se radi o obećanju, koje je u ime hrvatskog naroda dano Bogu. Ako pojedinac čovjek učini kakvo obećanje, kakav zavjet Bogu, pa ga ne izvrši, teško griješi. A zar to isto da ne vrijedi za cijeli narod?
Nema, zastalno, nijednog katolika Hrvata, koji ne bi rekao da ono, što je Hrvatski sabor kao predstavnik naroda Bogu obećao, mora doista biti i izvršeno. Pa, ako je kroz dvjesta godina ostalo neizvršeno (a kolike je Božje kazne hrvatski narod možda i upravo radi toga morao u ta dva stoljeća podnijeti!), treba da to obećanje bude bar sada što prije izvršeno.
Za izvršenje tog zavjeta Hrvatskog sabora poduzete su od prošle godine prve priprave. Za gradnju zavjetne kapelice u čast Presvete Krvi Isusove u Ludbregu, koja je Bogu obećana tim zavjetom Hrvatskog sabora, načinjen je nacrt, te će ta kapelica biti podignuta u obliku kapelice Isusova groba, kako ju je bio u Jeruzalemu sagradio Hrvat fra Bonifacije iz Dubrovnika. Tako ćemo izvršenjem tog zavjeta Hrvatskoga sabora ujedno dobiti u Hrvatskoj i kopiju kapelice Spasiteljeva groba, i to u historijskom obliku, kakav joj je dao jedan Hrvat. Tu se spaja u divan zajednički izražaj i vjerska manifestacija narodnog zavjeta i kulturno-historijski dokument o jednoj građevini, koja se može ubrojiti među najslavnije, što ih je ikad koji Hrvat u stranom svijetu - u ovom slučaju u Spasiteljevoj domovini - izvrsio.
Da se taj zavjet Hrvatskog sabora uzmogne što prije izvršiti, i kapelica Presvete Krvi Isusove (u obliku kapelice Isusova groba) sagraditi, tu treba pomoći od cijelog hrvatskog naroda. Ne radi se o velikoj građevini ni o velikoj svoti (možda oko 200 tisuća dinara) pa, ako se svagdje malo sabere, svota će biti brzo namaknuta. Dosad su mnogi već pridonijeli po koji obol, ali jos nije sabrana ni desetina potrebne svote.
Pozivam, dakle, velečasno svećenstvo, sva katolička drustva i pojedince katolike, da učine sto god je moguće za ovu svetu katoličku i narodnu svrhu. Na prvi dan mjeseca srpnja slavi se spomendan Presvete Krvi Isusove. Neka dakle od tog dana cijela druga polovica ove godine bude namijenjena tome, da nas podsjeća na izvršenje zavjeta Hrvatskog sabora i da nas potiče da svaki od nas za to pridonese svoj, ma i najmanji, obol. Jedne nedjelje ovog ljeta (kako je u kojem mjestu zgodnije) neka bude u crkvi i izvan crkve organizirana i posebna sabirna akcija u tu svrhu.
Neka nam lebdi pred očima, da je Bog po tom zavjetu Hrvatskog sabora prije dvjesta godina odvratio jedno strahovito zlo, kugu, od hrvatskog naroda. A Crkva, u svojim molitvama, stavlja u isti red kugu, glad i rat. Danas jedno od tih triju zala, to jest rat, hara velikim dijelom Europe i širi se kao nekada kuga. Izvršenjem zavjeta Hrvatskog sabora, po kojem je Bog odvratio kugu od hrvatskog naroda, pobudit ćemo milosrđe Boije, da čuje i usliši naše vapaje, kad s Crkvom danas toplije nego ikad molimo: "Od kuge, glada i rata oslobodi nas, Gospodine!"
Stojimo, hvala Bogu, i pred novim razdobljem, kad će Hrvatski sabor opet odlučivati o sudbini hrvatskog naroda. To novo djelovanje Hrvatskog sabora treba da bude praćeno Božjom pomoću i blagoslovom. A postići ćemo to tim sigurnije, ako izvršimo nekadanje obveze Hrvatskog sabora prema Bogu. Neka i ta misao, sa željom da što prije bude ostvarena vlast Hrvatskog sabora, bude jak poticaj da omogućimo sto većim sudjelovanjem i prinosima cijelog hrvatskog naroda izvršenje dvjestagodišnjeg zavjeta Hrvatskog sabora.
Dobri Bog neka blagoslovi svako djelo učinjeno u tu svrhu! |
dr. ALOJZIJE STEPINAC
hrvatski metropolit i
nadbiskup zagrebački, 1939. g.
("Sveta zemlja" br. 1-2 od 28. VII. 1940.) |
|
|
